..:: somewhere over the rainbow ::..

Hy piplsi, znan, znan... ovaj post je preeeeeeedug... al bi vas zamolila da imate malo (ajaj, malo više) strpljenja i pročitate ga do kraja... i naravno, komentirajte... Good luck!!!


„Eej Kit-Kat, budi veceras u mene u 8! C YA!!!“

Kratko i jasno pisalo je u poruci od Louie-a.

Kitty, (poznata i kao Kit-Kat) na svoje čuđenje je uranila... Možda joj je samo bilo dosadno, možda nije imala pametnijeg posla, a možda želi provesti što manje vremena u tom paklu koji je do nedavno nazivala svojim domom, svojim utočištem (ma koliko i bezvezno i jadno bilo) jer jednostavno nije više mogla slušat ni gledat kako joj se do nedavno prilično sretan brak njenih roditelja iz dana u dan raspada pred nosom...
Stigla je kod njega prva, 15 minuta ranije... Nakon penjanja na 7. kat (lift ne dolazi u obzir, pogotovo ne kad je sama...) umorno je pozvonila na vrata... Louie ju je dočekao sa onim svojim dobro poznatim smješkom koji skoro pa NIKAD ne skida sa lica...
- „Oho, pa ti ne kasniš!!! Ovo treba zapisat...“ šaljivo joj je rekao.
- „mmmhmm...“ – nešto je promrmljala uz neki slabašni bijedni osmjeh.
- „Ej, ej, ej... jes' ti dobro???“
- „Valjda... Slušaj Louie-Lou, ne bi sad o tome...“
Izvalila se u naslonjač i prepustila nepoznatoj pjesmi koja je svirala dok je Louie u kuhinji spremao kokice i palačinke. Uvijek je kod njega sve bilo spremno, organizirano, točno i uredno... Nikako nije mogla shvatit kako je uspijevao tako sa 2 mlađa vrlo hiperaktivna brata...

Louie i Kitty se poznaju još od prvog razreda osnovne i od tada su best friends! Bio je jedan od rijetkih kojemu je vjerovala u potpunosti, jedan od rijetkih ispred koga je mogla bit ono što je, reći mu doslovno sve što joj je na duši... Iako je bio prilično zgodan, lijepih crta lica, smeđe ricaste kose, tmnih očiju, sportski građen, i još uz sve to pametan, duhovit i dobar ka kruh, (a zna i radit palačinke) i iako joj je dosta cura zavidjelo što toliko vremena provodi sa njim - nikad, ali baš NIKAD ga nije gledala kao nešto više od prijatelja...

Ubrzo je na vratima stajala visoka, manekenski građena pojava u zelenoj točkastoj majici (ta joj je najdraža jer je zelena) i sa tankim zelenim obručem na glavi, kao i uvijek lijepo sređena, naravno s razlogom koji je samo Kitty znala. Stigla je Lulu...
Još jedna prevažna osoba u Kitty-inom životu... Dvi godine su skupa u razredu, ali da se kuže, da vole isti stil, zezaju se i smiju na isti način i na iste stvari... Shvatile su tek priko lita u prelazu iz prvog u drugi razred... a do tada... pa recimo da se nisu baš najbolje slagale, prvi su dojmovi bili „ova je umišljena ka matun ili ma vidi nje LOOK AT ME...“ a sada su poput sestara i to sijamskih blizanki - Nerazdvojne...
Lulu je preotkačena, bez dlake na jeziku šta joj je u isto vrime mana, ali i još veća vrlina na kojoj joj Kitty strašno zavidi... U svemu se slažu, na isti način razmišljaju, imaju iste poglede na život... Riječi im nisu bile potrebne, bio je dovoljan samo jedan pogled da Kitty zna što se dešava u njenoj glavi... Tako je znala i da Lulu (kao još masu ženskih) nije mogla odolit Louievom šarmu... Na kraju joj je i sama rekla kad je ionako već sve sama skužila... A Kitty se činilo da ni Louie nije skroz hladan prema njoj... ma moglo bi tu svašta bit, bar su se tome obe nadale....
-„Oooo, Kit-Kat! Di si stoko moja najdraža???“ na brzinu ju je zagrlila, a potom se otišla javit Louie-u u kuhinju.
Na pola puta je stala, naglo se okrenila tiho pitala: „Jel sve na mistu?“, popravljajući šiške jednom rukom i stavljujući novi sloj sjajila na usne drugom.
„Baš kako treba!“ reklajoj je Kitty i slatko joj se nasmijala.
Lulu je nabacila svoj zavodnički smješak i krenila u kuhinju – k Louie-u...
„Ma vidi ti njega, jel' ti triba šta pomoć?“ čula je Kitty iz kuhinje... To ju je malo nasmijalo. Lulu i kuhinja = nebo i zemlja. Nije da ja Kitty bila bezobrazna, ali Lulu je stvarno antitalent u kuhinji, pomalo je...šeprtljava...
Iz kuhinje se začula velika buka, kao da su sve tave i svi lonci u zgradi popadali.
„A Lulu, Lulu...“ pomislila je Kitty. Nije se mogla više suzdržat a da ne zavari...
Kad su palačinke bile napokon gotove oboje su došli i boravak.
„Koji su to neredi bili u kuhinja??? A prerverznjaci moji! Mogli ste malo tiše, ja mislin da vas je cila zgrada čula!!!“ rekla im je Kitty posprdno.
„Da koji neredi, još pitaš??? Aj aj sljedeći put ćemo pripazit, jel' da Lulu?“ rekao je Louie šaleći se na svoj račun dok je Lulu u kutu crvenjela kao rak i samo je nabrzinu onim svojim zaprepaštenim pogledala „ups, I did it again“ u Kitty.
Kitty je priznat da joj se raspoloženje znatno popravilo, ipak je bila sa dvoje njoj najdražih ljudi na svitu! A s njima joj nikad nije dosadno, nema tebe koju nisu obradili, sam Bog zna odakle im više inspiracije...

Napokon su stigli Mark i Zoe, kad im je Louie otvorio vrata, vodili su žestoku raspravu o tome ko je kriv zašto kasne čak 45 minuta... No Zoe, omanja, punašnija cura, ricaste neukroćene crne kose, uvijek obučena u crno i ljubičasto, imala je svoju taktiku... Često je izvodila s Markom... a na kraju je glumila uvrijeđenost jer...joj je godila njegova pažnja... Pogađate... Da,da... Postaje komplicirano... Kitty se divila Marku na tolikoj strpljivosti, jer je Zoe bila pomalo uporna, svojeglava i tvrdoglava. Ako ona nije u pravu – nije nitko... ali unatoč tome, dobro se snašla u društvu jer svako ima svoje mane, ali i vrline...
Mark je bio teški zafrkant, što se na prvi pogled ne čini tako... Jer se skoro nikad ne smije, ima neku tužnu frizuru, malo duža kosa mu pada preko lica koje i nije baš najčistije, uvik se drži kao da mu je dosadno i naporno i presporo priča! Uglavnom – teška flegma! Ali nakon samo 5 minuti provedenog sa njim znaš da je kralj... Da skratim priču, Mark i Zoe su iz Louievog razreda, a svi skupa su prilično dobro funkcionirali...

Kada su konačno svi bili na okupu, Kitty se napokon smirila, opet bila svoja! Njih pet svaki petak i to je bilo to...
To je bila njena idila...

Njeno sve...

•Napisano 19.01.2007. u 17:27 --------------------------------------- •Komentari - 9 --------------------------------------------------------- •Isprintaj --------------------------------------------------------------------- •Na vrh posta ----------------------------------------------------------------- •Komentari da/ne -------------------------------------------------------------

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.